Sva su djeca jednaka i moraju im se pružiti jednake mogućnosti sudjelovanja u svim aktivnostima u zajednici i društvu kao i svakom drugom djetetu. Posebna skrb za djecu s teškoćama u razvoju osigurana je zakonskim okvirima te međunarodnim dokumentima, poput Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom. Sukladno s time djeci s teškoćama u razvoju mora se omogućiti i polaženje dječjeg vrtića.
Boravak u okruženju vrtića s drugom djecom neizmjerno je važan kontekst za razvoj sve djece, a osobito za djecu s teškoćama u razvoju koja imaju i neke dodatne i specifične potrebe u odnosu na drugu djecu. Vrtić je nezamjenjiv kao okolina za učenje socijalnih interakcija te verbalne i neverbalne komunikacije. Tu se uči kako živjeti u skupini, u društvu – kako komunicirati i uspostavljati odnose s drugima te kako se prilagoditi grupi i pravilima. Osnovna svrha vrtića je socijalizacija i zato vrtić predstavlja nezamjenjivu socijalnu okolinu koja se ne može osigurati drugdje niti nadomjestiti bilo kakvim drugim oblicima boravka djece. Zbog toga je osobito važno da se i djetetu koje ima određene teškoće u razvoju u odnosu na svoje vršnjake omoguće JEDNAKE ŠANSE za socijalizaciju kao i drugoj djeci.
Integracija u redovite skupine dječjih vrtića provodi se u skladu s potrebama djeteta i organizacijskim mogućnostima i uvjetima vrtića. Iznimno je važno da su odgojitelji dodatno osposobljeni za rad s djecom s teškoćama u razvoju, pri čemu je nezamjenjiv stručni tim dječjeg vrtića, a posebno rehabilitator koji odgojiteljima pruža stručnu podršku. Dijete s teškoćama u razvoju potiče se na sudjelovanje u svim aktivnostima i događanjima u vrtiću, a dodatno se radi na poticanju vještina koje su slabije razvijene. Zbog olakšavanja integracije te nesmetanog provođenja aktivnosti u skupini, uvodi se pomagač (ili asistent) za dijete s teškoćama u razvoju. Njegova je uloga prvenstveno tehnička pomoć u ostvarivanju svakodnevnih aktivnosti u dječjem vrtiću kao i aktivnosti koje se provode izvan ustanove. Također, pomagač sudjeluje u olakšavanju socijalnih interakcija između djeteta s teškoćama u razvoju te ostale djece u skupini te ih usmjerava jedne na druge, uz pomoć i upute odgojitelja skupine.
Kroz integraciju, svu se djecu iz skupine nastoji senzibilizirati za dijete koje je po nekim karakteristikama drugačije od njih, koje neke vještine i sposobnosti ima slabije razvijene te mu je potrebna pomoć odraslih, ali i djece same. Tako sva djeca kroz primjer odraslih i vlastito neposredno iskustvo uče o različitostima, toleranciji i međusobnom razumijevanju te suživotu s drugima. Upravo u tome je neprocjenjiva vrijednost integracije djece s teškoćama u razvoju u redovite skupine vrtića.
