Odgojni postupci su ponašanja kojima se žele ostvariti određeni ciljevi vezani za razvoj djece. Na roditeljstvo utječu tri skupine čimbenika: socijalna okolina (uža i šira rodbina, prijatelji, šira socijalna okolina kao što je društveno ozračje i političko okruženje); karakteristike djeteta (osobnost djeteta, bolesti); karakteristike roditelja (osobnost, način njihova odgoja, zrelost, eventualne psihičke bolesti i sl. Odgojni postupci i stilovi roditeljstva
Odgojni postupci odvijaju se u određenom emocionalnom ozračju koje se naziva stil roditeljstva. Maccoby i Martin 1983. definirali su 4 različita odgojna stila na osnovi prisustva i odsustva dviju dimenzija roditeljstva, a to su roditeljska toplina i roditeljski nadzor.
Autoritaran roditeljski stil je rigidan i krut, roditelji su strogi i težište stavljaju na učenje djeteta samokontroli, granicama i pravilima. Roditelji predstavljaju autoritet koji se mora bespogovorno poštivati, a oni ne pružaju djeci dovoljno emocionalne topline i podržavajućih poruka. Ovi roditelji često postavljaju nerealne zahtjeve djeci, čak i uz upotrebu sile. Pravila se postavljaju i moraju poštivati bez objašnjenja. Djeca odgajana od strane ovakvih roditelja agresivna su i samodestruktivna.
Autoritativan stil također je obilježen uspostavom jasnih granica i kontrole, ali uz emocionalnu podršku i razumijevanje te toplinu roditelja. Granice moraju biti jasno definirane, uvažavati potrebe i roditelja i djece i kao takve omogućavati prevenciju problema. Ljubav se pokazuje otvoreno. Roditelji imaju ulogu savjetnika, a ne kontrolora kao u autorirarnom stilu. Djeca odgajana u ovom stilu imaju razvijene socijalne vještine i pozitivne oblike ponašanja.
Permisivan roditeljski stil je previše popustljiv, djeca nemaju određene granice ni pravila ponašanja, kao ni uspostavljenu kontrolu nad ponašanjem. Udovoljava se svakoj djetetovoj želji, uz pružanje mnogo topline i podrške, no nadzor nad djecom je slab. Takva su djeca često nezrela, impulzivna i imaju izražen osjećaj odbačenosti i nezadovoljstva.
Indiferentan stil roditeljstva djeci ne postavlja granice niti kontrolu, a istovremeno ne pruža niti toplinu. Dijete je prepušteno samom sebi, roditelji ga nemaju snage ili ne žele odgajati. Takvi roditelji često ne znaju gdje su im djeca i što rade. Razina ljubavi i nadzora nad djetetom je niska,a djeca ovih roditelja su zahtjevna i neposlušna.
O stilu roditeljstva ovisi hoće li djeca prihvatiti određene odgojne postupke, i zato se kroz njih istražuje roditeljski utjecaj na dijete. Kao najuspješniji stil, u smislu djelotvornosti, pokazao se onaj u kojem djeca dobivaju dovoljno podrške i emocionalne topline u kojem se roditelji prilagođavaju potrebama djece ali istovremeno uspostavljaju jasno definirana pravila i granice u ponašanju djeteta.
